Paolo Corallini

Paolo Corallini, talijanski aikido veteran, otkrio je racionalnost i snagu aikida Senseija Morihira Saita1984. tijekom svog boravka u Iwami, mjestu u kojem je podignuto Aiki svetište. Taj susret sa slavnim Aikikai Shihanom koji je dosegao stupanj devetidan pružio je Coralliniju novo razumijevanje načela aikida i ponovno raspalio njegovu strast da podijeli ovo otkriće dubine O-Senseijevog umijeća s drugima. Otada je Corallini naporno radio da proširi Iwama-stil aikidau Italiji i Europi te je pokazivao neuobičajenu predanost svom učitelju.

Kada ste prvi puta počeli vježbati aikido? 

Započeo sam učiti borilačke vještine 1969. s jujutsuom a zatim sam iste godine počeo vježbati aikido. Moj prvi učitelj bio je Sensei Motokage Kawamukai. Njega sam slijedio nekoliko godina i do današnjeg dana ga vrlo poštujem. Tijekom tih godina sudjelovao sam na mnogim seminarima širom Europe koje su vodili slavni japanski učitelji kao što su Nobuyoshi Tamura, Koichi Tohei, Yoshimitsu Yamada, Hiroshi Tada, Mitsugi Saotome, Seiichi Sugano, Yasufusa Kitaura, i drugi. Također sam niz godina vježbao pod europskim učiteljima kao što su Christian Tissier i André Nocquet. S učiteljem Nocquetom sam ostao do proljeća 1984.kada sam konačno susreo Senseija Saita.

Kako ste upoznali Senseija Saita?

Jedan moj francuski prijatelj rekao mi je da će biti moguće upoznati Senseija Saita i postati njegovim učenikom ako odemo u Iwamu. Kada sam to čuo odlučio sam poći zajedno sasvojim prijateljem u Japan. Tako smo, u svibnju 1984., otišli na to,za mene legendarno, mjesto - u Iwamu, i predstavili su me Senseiju Saitu. Bio sam prvi Talijan koji je kročio u njegov dojo, i prihvatio me za uchideshija. Sensei Saito je želio znati čiji sam bio učenik te sam mu ja izložioiskustva svojih proteklih šesnaest godina u aikidu.

Je li se dogodilo nešto osobito tijekom Vašeg prvog posjeta Iwami što Vas je uvjerilo da slijedite Senseija Saita?

Tijekom poduke Senseija Saita u Iwama dojou odmah sam shvatio da ono što sam ja do tada učio nije dovoljno da bih mogao vježbati zajedno s njegovim učenicima. Imao sam puno problema u usklađivanju svojih pokreta i osjećao sam da moje tehnike nisu niti precizne niti učinkovite, a da ne govorim o tehnikama joom i kenom koje su mi bile iznimno zbunjujuće. Ono malo što sam znao o vježbanju oružjima bilo je iz knjiga Senseija Saita,prema kojima sam vježbao nekoliko godina. Drugim riječima, ti prvi dani u Iwami su mi bili vrlo traumatični. Promatrajući me, Sensei Saito je odmah shvatio moje poteškoće i, srećom, pomogao mi je da ispravim svoje pokrete na tako precizan način da sam malo po malo bio u stanju polako napredovati. Njegova metoda podučavanja i brižnost koju je pokazivao prema svojim učenicima uistinu su omogućavali da se razumije izvorni oblik tehnika kako ih je učio O-Sensei. To je bilo poput bljeska munje i dovelo me do konačne odluke da zaključim svoje protekle veze i posvetim se srcem i dušom ovom velikom učitelju i aikidu Iwama-stila.

Kako Vam je uspjelo nagovoriti Senseija Saitada prvi puta dođe u Italiju?

Pred kraj mog boravka u Iwami, Sensei Saito mi je dao pismo s nekoliko pitanja a koja sam zahvaljujući g. Praninu uspio razumjeti. Želio je znati što mislim o njegovomnačinu podučavanja, o Iwama-stilu, i o svojim iskustvima s ovim oblikom aikida. Također, zamolio me da, ukoliko je moj stav prema svemu tome pozitivan,govorimo Iwama aikidu po povratku u Italiju. U tom trenutku sam shvatio da moram nešto učiniti i da nije pravedno da jedino ja imam tu sreću iskusiti nešto ovako čudesno. Jedne večeri nakon što sam Senseiju Saitu izložio kakva je situacija s aikidomu Italiji i središnjoj Europi, iskreno sam ga pozvao da dođe u moju zemlju voditi seminar. Nakon duge tišine, Sensei Saito je prihvatio moj poziv. Taj je događaj odredio moju budućnost. Od toga sam se trenutka u potpunosti posvetio njemu kako bih njegov tehnički i duhovni genij prenio svima onima s kojima sam se susretao.

Kako su aikidoke u Italiji reagirali na posjet Senseija Saita i njegovo učenje?

Nažalost, prvi seminar u Italiji, održan u veljači 1985., nije bio uspješan s gledišta brojnosti jer su drugi savezi izričito zabranili svojim članovima da sudjeluju. Međutim, poslužio je da se zasije sjeme Iwama-aikida u Italiji.

Što se dogodilo s Vama i Vašom grupom u Italiji nakon tog početnog iskustva?

U početku sam izgubio mnogo učenika koji su bili naučeni na mekši, manje precizan i manje zahtjevan oblik aikida. Zatim, malo po malo, racionalna priroda i vrijednost tehnika Senseija Saita dojmile su se određenog broja ljudi i danas, osam godina kasnije, naša grupa ima dvadeset i četiri dojoa u kojima se vježba isključivo Takemusu Aiki iz Iwame.

Kako je Vaše iskustvo utjecalo na druge ljude izvan Vaše grupe i izvan Italije?

Tijekom svih tih godina mnogi ljudi iz drugih saveza (isti oni koji su u početku bili neprijateljski raspoloženi prema nama) počeli su se zanimati za Iwama-stila broj sudionika na seminarima Senseija Saita se stalno povećava. Pokušao sam uključiti mnoge svoje stare prijatelje iz raznih europskih zemalja i često sam uspijevao. Danas mogu reći da je Iwama-stil aikida prisutan u svim aikido organizacijama, ne samo u Italiji.

Znamo da ste pozvali sina Senseija Saita, Hitohira, u Italiju 1991. Je li to bio uspješan posjet?

Da. Pozvao sam Senseija Hitohira u studenom prošle godine kako bih ga predstavio svima i poručio da on nije samo sin slavnoga oca već da je i on sam istinski sensei s iznimnim tehničkim i pedagoškim sposobnostima. Sretan sam i počašćen što je prihvatio moj poziv i što je svima njegov posjet mnogo značio. Broj sudionika na tom seminaru — više od sto šezdeset ljudi iz svih krajeva Europe— je to dokazao.

Imam određeni osjećaj da Sensei Saito ima posebno mišljenje i povjerenje u Vas. Kako biste to komentirali?

To pitanje me stavlja u vrlo neugodnu situaciju ali ću pokušati odgovoriti. Vjerujem da je Sensei Saito, zbog svog iskustva u životu i u aikidu, sposoban vidjeti srca ljudi izravno, ne svojim očima već na duhovnoj razini. Stoga je tijekom ovih godina shvatio moje duboko i posvemašnje divljenje i ljubav prema njemu, poput one koju sin osjeća prema ocu. Također, vjerujem da sam mu to i pokazao tijekom godina kroz sve svoje aktivnosti i napore koji su bili usmjereni na to da učinim Iwama-aikido (a time i osnivača aikida, O-Senseija) poznatim, te da postignem da što više ljudi poštuje Senseija Saita kao velikog učitelja kakav jest. Ja bih uistinu učinio bilo što, i on to zna, da pomognem širenju aikida O-Senseija. Stoga mi je u puno navrata Sensei Saito ukazao svoje povjerenje. Primjerice, pred nekoliko godina, počastio me stupnjem godan u bukiwazi(tehnike oružjem) i potvrdom instruktora za te stupnjeve. Također me odabrao za svog predstavnika u Južnoj Europi.

I ove ste godine u srpnju pozvali Senseija Saita u Italiju. Jeste li primijetili porast u zanimanju za Iwama-stil aikida?

Kao što sam već spomenuo, zanimanje za aikido Senseija Saita je višestruko poraslo. Ove godine smo imali više od stotinu i osamdeset sudionika, ne samo iz čitave Europe, već i iz Sjedinjenih Država, Novog Zelanda, itd. Tijekom svog boravka u Italiji ove godine Sensei Saito mi je odlučio dati prekrasan dar. Rekao mi je, "Tebi ću ostaviti sve O-Senseijeve osnovne stojeće taijutsu tehnike. Želim da imaš profesionalni film sa svim tim tehnikama; i taj će film ostati kao blago za zadovoljštinu za svu pomoć koju si mi uvijek pružao. U Iwami ću snimiti sve druge tehnike, uključujući suwariwaze, hanmi handachi tehnike, jo dori, tachi dori, tanken dori, i kaeshi waze, sa svojim sinom Hitohirom."

Kao rezultat toga snimili smo izvanredan video, koristeći tim snimatelja. Sensei Saito je bio u veličanstvenoj formi i izveli smo više od šezdeset osnovnih taijutsu i ki no nagare tehnika s mnogo henka waza iz osnovne serije.

Kakav je utisak na Vas ostavilo to ogromno tehničko znanje Senseija Saita?

Bilo je upravo čudesno i neopisivo gledati ga kako satima i satima vježba brojne serije tehnika s tolikom preciznošću, snagom i skladom u isto vrijeme. Nakon više od dvadeset godina u aikidu konačno sam shvatio značenje takemusu aikija bez potrebe za riječima, samo gledajući to. Tehnike Senseija Saita dolazile su neprekinute, sukljajući spontano i izražavajući se u pokretu i skladu. Ta borilačka kreativnost, taj nepresušni izvor tehnika i životne energijejest takemusu aiki, i samo promatrajući to, vjerni odraz aikida osnivača, konačno sam razumio.

Planirate li to blago tehnika učiniti dostupnim aikidokama u budućnosti?

Sensei Saito mi je rekao, "Ovo je dar tebi. Koristi ga na bilo koji način koji smatraš prikladnim." Vjerujem da je to uistinu preveliko blago da bih ga zadržao samo za sebe, i zato namjeravam u bliskoj budućnosti napraviti snimku koja će sadržavati barem sve osnovne tehnike i staviti ju na raspolaganje onima koji se dive istinskom aikidu O-Senseija. U prikladno vrijeme, g. Pranin, zamolit ću Vas da objavite to u svom časopisu.

Stanley Pranin
Aiki News #94 (zima/proljeće 1993.)