AIKIDO KLUB "MUSUBI"

TAKEMUSU AIKIDO ASSOCIATION CROATIA

Bujutsu i duh shugya

Fuji Yama Dojo

Postoje trenuci u kojima se pitamo iz kojih razloga uopće treniramo, zašto provodimo vrijeme u doju ili vježbajući sami. Ponekad nam se to može činiti uzaludnim, i izgledati poput beskorisnog gubljenja dragocjenih sati. To su sve normalne misli, uobičajeni stavovi nekoga tko još nije naučio što znači istinski bujutsu ili budo.

Duh shugya je zajednički mnogim borilačkim vještinama još odavna. Marljivo treniranje, usredotočenost pojedinca da razvije svaku tehniku prema svojim najboljim mogućnostima oblikovali su svako umijeće i stvorili legendarne ratnike.

U mnogim slučajevima pristup je bio mushashugyo, odnosno vježbanje putujući, način koji su birali mnogi samurai kako bi razvili svoje vještine.

U nekim drugim slučajevima, shugyo je uključivao asketski trening u planinama ili drugim zabačenim područjima, gdje se ratnik mogao vježbati u surovim uvjetima u ispitu volje i odlučnosti.

Neki učitelji su promijenili značenje shugya, i nazivaju ga Ki Bi Shii Kunren (oštar trening) jer vjeruju da se duh shugya u naše današnje vrijeme više ne može postići budući da je predanost učenika treningu oslabila i mnogi žive lagodnim životom što im onemogućuje samo-disciplinu; obiluju lijenošću i sebičnošću, što im ćud čini napadnom, um plitkim a duh oslabljenim.

Shugyo se može prevesti kao marljivo treniranje ili predano treniranje. Opisuje pristup učenika, u njegovom osobnom treningu, ne u doju. Shugyo mjeri istinski duh učenika kada se ovaj treba kretati vlastitim tempom. Mnogi učitelji smatraju da se mlakost ne razlikuje mnogo od licemjerja, i da je siguran put u stagnaciju. Taj pojam je toliko važan da u budou i bujutsuu, sufiks-ka u pojmu budoka nagovješta vladanje tehnikom pa mnogi sebe nazivaju shugosha, što bi značilo ne 'onaj tko vlada tehnikom', već 'netko tko se vrlo trudi'.

Može li se izvrsnost u bujutsuu postići bez takvoga pristupa, bez toga duha? Većina učitelja vjeruje da to nije moguće. Bilo kakav napredak postignut na taj način bio bi površan. Istinska vjernost i bit učenika se mjeri onime što čini izvan doja, ne tijekom sata treninga. Ako postoji istinski shugyo, učeniku se može povjeriti da predstavlja čast određene vještine u svakom trenutku.

Pa ipak, neki učenici bi mogli podleći pritisku lakših načina. Jednom prilikom, Sensei Nakamura (jedan Daito ryu učitelj) prekorio je novaka čiji je pristup bio manje nego korektan. Učenik mu se nije usudio odgovoriti nego je otišao svojem sempaiju i potužio se, "Ne mogu živjeti Daito ryu 24 sata dnevno. Čini mi se kao da me guši. Treba mi vremena da budem svoj."

Sensei Nakamura je to čuo i upitao ga, "Kako to misliš?"

Učenik je objasnio, stidljivo ali odrješito, "Trebam vremena da radim stvari u kojima uživam."

"Nisam rekao ništa protiv toga.", odgovorio je Sensei Nakamura.

Međutim učenik je nastavio, "Rekli ste mi da se ostavim cigareta i pića. Čak ste mi rekli da napustim i prijatelje koji me navode na takve stvari."

Sensei Nakamura je trenutak razmislio i zatim ga je upitao, "Znači li to da su te stvari ono za što ti treba vremena, izvan Daito ryua?"

Učenik je klimnuo. Lice Senseija Nakamure se nekako smrknulo dok mu je odgovarao, "Dakle, ono za što ti trebaš vremena jest da budeš glup. Ja ti ne mogu reći što da činiš. Ja samo savjetujem. Mogu se jedino nadati da će Daito ryu imati veću težinu nego tvoji poroci, nego što tebi sada tvoji poroci vrijede u odnosu na tvoju Daito ryu. Ne možeš biti dvije oprečnosti. Jedna bi tada bila stvarna, a druga laž."

"Ne mogu se tako drastično promijeniti u tako kratkom vremenu.", protestirao je učenik.

Sensei Nakamura mu je odgovorio polako odlazeći, "Prvo iznjedrimo odluke. Zatim će odluke iznjedriti nas. Ja te ničime ne davim. Ti si sam to sasvim dobro radiš."

"Ali Sensei, ne vidim nikakvo proturječje!", branio se učenik.

Učitelj je samo smireno odgovorio, "Naravno da ne. A nećeš ga niti vidjeti sve dok ne shvatiš da dokle god se ti ne promijeniš, TI jesi proturječje."

U današnjem svijetu duh shugya ne mora možda biti povlačenje u planine već vjerno svakodnevno treniranje taijutsua (tehnike rukama) ili bukiwaze (tehnike oružjima), snažan pojam samo-discipline i pristup koji priliči učeniku aiki-umijeća. Ako je ono što trebamo "vrijeme da budemo glupi," tada nismo još naučili niti jednu jedinu stvar o životu. Ne samo kao budoke, već kao ljudska bića.

Učitelj koji naglašava duh shugya može ponekad doživjeti negativnu reakciju učenika. Nekima će se to činiti pretjeranim, nekima nepravednim. Ali, ukoliko to ne bi činio, ne bi uopće bio učitelj.

 

 

D. Seidman
Foreign Dojo Branch copyrigh Fuji Yama Dojo.
Reproduced with the kind permission of Fuji Yama Dojo

Prijevod: Željka Žmire