AIKIDO KLUB "MUSUBI"

TAKEMUSU AIKIDO ASSOCIATION CROATIA

Je li O-Sensei uistinu otac modernog aikidoa?

Nakon što sam godinama vježbao i istraživao aikido, malo-pomalo sam došao do pretpostavke koja se kosila su vriježenim mišljenjem i svjedočanstvima brojnih shihana koji su tvrdili da su proveli mnoge godine učeći uz Utemeljitelja aikidoa, Moriheia Ueshibu.

Tijekom godina pohodio sam brojne seminare koje su u Americi držali japanski učitelji a i u više navrata sam putovao u Japan gdje sam vidio mnoge od najpoznatijih učitelja i trenirao s njima. Moja je teorija bila jednostavno to da aikido kakav mi poznajemo danas nije umijeće koje je prakticirao i učio O-Sensei, već prije jedan od mnogih izvedenih oblika koje su razvili ključni učenici a koji su učili od Utemeljitelja tijekom relativno kratkih vremenskih razdoblja. To bi moglo objasniti poprilično razilaženje u stilovima, razmjerno malen broj tehnika koje se podučavaju, te izostanak vjerskog svjetonazora poput Omoto religije u modernim oblicima ovog umijeća.

Ovo nisam sročio kao kritiku tih "modernih" oblika umijeća, već više kao zapažanje utemeljeno na povijesnom istraživanjukoje je teklo u smjeru suprotnom od uobičajenog viđenja. Kada sam se za stalno odselio u Japan u kolovozu 1977. donio sam osobnu odluku da učim u Iwami pod Senseijem Morihirom Saitom. U konačnom razmatranju, ono što me privuklo u Iwamu bio je naglasak na čvrstoću i preciznost tehnike, te uključivanje aikikena i aikijoa u raspored treninga. Siguran sam da su blizina Aiki Hrama i činjenica da se trening u Iwami odvijao u O-Senseijevom osobnom dojou također doprinijeli tome.

Također, odmah bih htio napomenuti da nisam smatrao tehniku Senseija Saita vjernim nastavljanjem aikida Utemeljitelja, već sam ga više smatrao samim po sebi stručnjakom u tehnikama. Gledajući unatrag, stavio sam Senseija Saita u istu kategoriju s poznatim učiteljima poput Koichija Toheija, Shojija Nishia, Seiga Yamaguchija, i drugih koji su svi bili vrlo vješti i koji su razvili originalne stilove podučavanja a koji su, iako isprva nadahnuti Moriheijem Ueshibom, evoluirali u poprilično raznolikim smjerovima.

Jasno se sjećam da sam, iako je moja vještina japanskog jezika tada bila vrlo ograničena, uspio prenijeti Senseiju Saitu svoja razmišljanja o ovome i sumnje u to da je njegov aikidou biti jednak onom Utemeljiteljevom, kako je on sâm tvrdio. Moje viđenje se zasnivalo na činjenici da se tehnika Senseija Saita doimala prilično različitom od aikidoa Utemeljitelja koji sam vidio na filmu. Pomalo zabavljen mojom sumnjičavošću, i nesumnjivo mojim bezobrazlukom s obzirom da sam bio njegov učenik, Senseimi je strpljivo objasnio da razlog mojoj zbunjenosti leži u tome što su većina onog sačuvanog na Utemeljiteljevom filmu pokazne vježbe. Istaknuo je da su Utemeljiteljeva javna pokazivanja tehnike bila vrlo različita od onoga što je O-Senseipokazivao u dojou uIwami. Sensei Saitoustrajao je na tome da je njegova odgovornost bila da vjerno prenosi aikido Utemeljitelja i da nema nikakvu namjeru razvijati nikakav "Saito-ryuAikido." Unatoč njegovim najboljim nastojanjimai dalje sam jako sumnjao u to, iako moje divljenje njegovim tehničkim vještinama nikada nije bilo upitno.

Zatim sam jednom, otprilike dvije godine po dolasku, intervjuirao Zenzabura Akazawu, predratnog uchideshija Moriheija Ueshibe iz vremena Kobukan Dojoa. Gdin. Akazawami je pokazao priručnik tehnika objavljen 1938. pod naslovom'Budo'koji nisam nikada prije vidio. Sadržavaoje oko pedeset tehnika a pokazivao ih je sâm Utemeljitelj. Dok sam polako listao te upute, zapanjilo me kad sam vidio da je nekolicina osnovnih tehnika poput ikkya, irimi nagea i shiho nagea izvedena gotovo posve jednako kao što sam učio u Iwami pod Senseijem Saitom. Ovdje je bio sâm Utemeljitelj pokazujući ono što sam ja do tada smatrao tehnikama "Iwama" stila.

Gdin. Akazawami je drage volje posudio knjigu i požurio sam da ju pokažem Senseiju Saitu. Zauvijek ću pamtiti taj prizor kad sam se pojavio na Senseijevim vratima da s njime podijelim svoje novo otkriće. Na moje iznenađenje, ni on tu knjigu nikada prije nije vidio niti je čuo o njoj. Stavio je naočale za čitanje i listao priručnik, a njegove oči su potanko promatrale nizove tehnika. Imao sam potrebu da mu se istoga trena na licu mjesta ispričam što sam uopće sumnjao u njegovu tvrdnju da nastoji na svaki način vjerno očuvati tehnike Utemeljitelja. Sensei Saito se nasmijao, očito s velikim zadovoljstvom, i poviknuo "Vidiš, rekao sam ti!" Otada (oko 1979.) i sve vrijeme do dana današnjeg, Sensei Saito uvijek putuje na svoje aikido seminare s primjerkom knjižice 'Budo'kako bi dokazao da je određena tehnika izvorno učenje Utemeljitelja. Ne treba niti reći da sam bio primoran priznati da postoji barem jedan učitelj koji širi aikido vjeran izvornim učenjima Utemeljitelja.

No, je li to pobilo moju općenitu teoriju da stilovi aikida koji se danas posvuda vježbaju imaju malo zajedničkoga u tehnici i filozofiji s vještinom Utemeljitelja? Razmislite o sljedećemu. Ako odete u dojo bilo kojeg važnijeg učitelja, vidjet ćete da pokreti njegovih učenika vrlo nalikuju pokretima dotičnog učitelja. Budimo realni, bili bi to uistinu loši učenici ukoliko se ne bi predano trudili da oponašaju pokrete svog učitelja. Često je moguće prepoznati učenike pojedinih učitelja na većim pokaznim treninzima u kojima se pojavljuju sudionici iz mnogo različitih dojoa.

Pa, otkud onda tolika ogromna razlika među glavnim stilovima aikidoa ako su svi shihani učili izravno od Utemeljitelja? Neki kažu da se umijeće Utemeljitelja uvelike promijenilo tijekom godina i da je u tome razlog za različitosti među tehnikama njegovih učenika koji su učili u različitim razdobljima. Drugi kažu da je O-Sensei podučavao različite stvari različitim učenicima ovisno o njihovom karakteru i sposobnostima. Nisam nikada smatrao bilo koji od tih argumenata vrlo uvjerljivim. U biti, kada sam prijemnogo godina otkrio stari film Asahi News-a iz 1935. iznenadio sam se koliko je "moderno" bilo umijeće Utemeljitelja čak i na tom ranom stupnju. Osim toga, Utemeljitelj je obično podučavao skupine učenika, ne pojedince, i ta činjenica ne podržava teoriju da je prilagođavao svoje poduke potrebama pojedinih učenika.

Ne, vjerujem da postoji bitno drugačije objašnjenje za ovo poprilično razilaženje u stilovima. Mislim da je to prvenstveno zbog činjenice da je vrlo malo O-Senseijevih učenika treniralo pod njegovom paskom tijekom ikakvog dužeg vremenskog razdoblja. Uz izuzetak Yoichira (Hokena) Inouea, Ueshibinog nećaka, Goze Shioda, osnivača Yoshinkan Aikida, i Tsutoma Yukawe, O-Senseijevog predratnog uchideshija, ostali su učili tijekom najviše možda pet do šest godina. Naravno da je to bilo dovoljno vremena da postanete znalac u vještini, međutim to nije bilo dovoljno da ovladate beskrajnim tehničkim repertoarom aikibuda s njegovim brojnim finim pojedinostima. Većina tih čilih mladića koji su se upisali kao uchideshiji bili su primorani prerano završiti svoje bavljenje borilačkim vještinama i prijaviti se u vojsku. Osim toga, samo je šačica tih ranih deshija nastavila trenirati nakon rata. Isto se može reći i za poslijeratno razdoblje. U novake iz tog perioda ubrajaju se poznate osobe kao Sadateru Arikawa, Hiroshi Tada, Seigo Yamaguchi, Shoji Nishio, Nobuyoshi Tamura, Yasuo Kobayashi, i kasnije Yoshimitsu Yamada, Mitsunari Kanai, Kazuo Chiba, Seiichi Sugano, Mitsugi Saotomei mnogi drugi. Shigenobu Okumura, Koichi Tohei, i Kisaburo Osawa čine ponešto jedinstvenu skupinu budući da su vježbali samo kratko prije rata, no postigli su status učitelja nakon drugog svjetskog rata.

Niti jedan od ovih učitelja nije proveo neko duže vrijeme učeći izravno pod O- Senseijem. Ova se izjava može činiti šokantnom, ali pogledajmo povijesne činjenice. Prije rata Morihei Ueshiba koristio je Kobukan Dojou Tokyukao svoju bazu, no bio je i vrlo aktivan diljem područja Kansai. U stvari, čak je u nekom trenutku imao i kuću u Osaki. S godinama, slušajući svjedočanstva tih veterana, postalo mi je jasno da se Utemeljitelj jako puno kretao unaokolo i da je po tjedan do dva mjesečno izbivao iz Kobukan Dojoa. Također, treba imati na umu da su rani uchideshiji bili postavljani kao instruktori zbog cvatuće popularnosti umijeća i širokog spektra aktivnosti Budo Senyokaija (Društva za promicanje borilačkih vještina) koje je vodio Ueshiba zagovarala Omoto religija. Ti pioniri vještine učili su razmjerno kratko, bili su samo dijelom izloženi Utemeljitelju zbog njegovih učestalih izbivanja iz dojoa, a i sami su često bili odsutni iz glavnog dojoa jer su podučavali drugdje.

Tijekom godina rata i kratko nakon njega, O-Senseise skrasio u Iwami. Na koncu je od ranih 1950ih ponovno započeo svoja putovanja povremeno odlazeći uTokyo i područje Kansai. Do kasnih 1950ih njegova su putovanja postala sve učestalija i činilo se da nitko nikada nije znao gdje će se nalaziti u određenom trenutku. Razdijelio je svoje vrijeme između Iwame, Tokya, i svojih omiljenih mjesta u Kansaiju koji su uključivali gradove Osaka, Kameoka, Ayabe, njegov rodniTanabe, Shingu. Čak je posjetio Kanshu Sunadomari na udaljenom otoku Kyushuu. Sjećam se kako je Sensei Michio Hikitsuchirekao da je O-Sensei posjetio grad Shingu više od šezdeset puta nakon rata. Kada znamo da se to odnosi na razdoblje od otprilike dvanaest do petnaest godina, vidimo da je Utemeljitelj bio u Kansaiju u prosjeku četiri do šest puta godišnje. Pronicljiv čitatelj će nesumnjivo uvidjeti na što ciljam.

Nakon rata O-Senseinije podučavao uTokyu redovito. Čak i kad bi se pojavio na tatamiju, često bi većinu vremena proveo podučavajući o ezoteričnim temama koje prisutnim učenicima uopće nisu bile u dosegu shvaćanja. Glavni učitelji u Hombuu tijekom poslijeratnog razdoblja bili su Sensei Koichi Tohei i sadašnji Doshu Kisshomaru Ueshiba. Njima su pomagali Okumura, Osawa, Arikawa, Tada, Tamura i spomenuta kasnija generacija uchideshija. Želio bih biti potpuno jasan. Ono što želim reći jest da Morihei Ueshiba NIJE bio glavna osoba u Hombu Dojou koja je podučavala svakodnevno. O-Senseije tamo bio u nepredvidivim vremenskim periodima a često je njegovo podučavanje bilo usredotočeno na filozofske teme. Tohei i Kisshomaru Ueshibasu osobe najodgovornije za tehnički sadržaj i razvoj aikidoa unutar Aikikai Hombu sustava. Kao i prije rata, uchideshiji kasnijeg razdoblja podučavali su izvan Hombu Dojoa, u klubovima i na sveučilištima nakon što su tek kratko vrijeme naukovali.

Također, ovo razdoblje je obilježila "inflacijadanova," budući da su mnogi od ovih mladih učitelja bili unaprjeđivani po stopi od jednog dana godišnje. U određenom broju slučajeva i "preskakali" su stupnjeve. No, to je tema za jedan drugi članak! Što to sve znači? To znači da je opće viđenje da se aikido nakon rata širio pod izravnim podučavanjem Utemeljitelja zasnovano na pogrešci. Toheiju i sadašnjem Doshuu pripada lavovski dio zasluge, ne Utemeljitelju. To, nadalje, znači da O-Sensei Morihei Ueshibanije ozbiljno bio uključen u podučavanje ili upravljanje aikidoom u poslijeraću. On se već odavna bio povukao i snažno se usredotočio na svoj osobni trening, duhovni razvoj, putovanja i društvene aktivnosti.

Također, treba napomenuti da je, unatoč stereotipnoj slici blagog i dragog starčića, O-Sensei posjedovao prodorne oči i junačko srce. Njegovu prisutnost se nije uvijek tražilo u Hombu Dojou zbog njegovih oštrih opaski i čestih ispada. To je bilo pravo stanje stvari, kao što potvrđuju i mnogobrojni svjedoci iz prve ruke. U prošlosti sam samo dao naslutiti te stvari, no tek sam se nedavno osjetio dovoljno sigurnim da progovorim o tome zbog čvrstih dokaza koje sam sakupio iz brojnih izvora bliskih Utemeljitelju. Ne mogu nužno reći da će ovi osvrti pomoći aikidokama u treningu ili da će ih približiti njihovim ciljevima, ali se iskreno nadam da ću, osvjetljavanjem te važne teme kroz istinu, pružiti onima predanima aikidou dublje razumijevanje na kojem će moći graditi svoje prosudbe. Također se nadam da će ključna osoba, KoichiTohei, koji je u posljednje vrijeme bio degradiran ili čak potpuno zanemarivan, primiti što po pravdi zaslužuje.

(AikidoJournal n°.109 - jesen/zima1996.Prijevod LorenzaMarotte, Copyright © 1974 – 2004)

Aikido Journal sva prava pridržana

Prijevod: Željka Žmire